Slika o sebi
To kako vidimo sebe, kako opisujemo sebe i svoja unutrašnja stanja zove se “slika o sebi” ili “spoznaja sebe”.
Spoznavanje sebe je težak i složen zadatak. Dijete počinje spoznavati sebe već u prvim mjesecima života, kada gradi povjerenje u svoje roditelje.
Dijete upoznaje sebe kroz igru, a odnos prema sebi gradi ponajprije na osnovi roditeljskog reagiranja prema njemu – na osnovi komentara koje mu odrasli upućuju, na osnovi onoga što roditelji o njemu misle, kada i kako ga hvale, kada i zbog čega ga kude… ti roditeljski komentari, mišljenja, pohvale, pokude, primjedbe… odlučujući su za djetetovo viđenje sebe, ili kao vrijedne ili kao manje vrijedne osobe.
Kada dijete ima pozitivan odnos prema sebi (pozitivnu sliku o sebi) ono:
- poznaje sebe, poznaje svoje najbolje i najslabije strane, poznaje svoje prednosti i ograničenja, zna što može, a što ne može, zna u čemu je dobro, a na čemu još treba raditi…
- prihvaća sebe takvim kakvo jest
- voli sebe.
Pozitivan odnos prema sebi pridonosi djetetovu:
- samopouzdanju, samopoštovanju, njegovoj sigurnosti u sebe
- skladnijim odnosima s drugima, pozitivnom odnosu prema drugima, povjerenju u druge
- razvoju emocionalne stabilnosti
- povećanju vjerojatnosti uspješnog “nošenja” sa stresom u životno nepovoljnim situacijama
Ono što nije dobro činiti jer stvara u djeteta osjećaj manje vrijednosti i nesigurnosti:
- redovito mu govoriti da nije dobro
- posramljivati da
- uspoređivati ga s drugom djecom, s braćom, sestrama
- stalno upozoravati na nespretnosti
Što je dobro činiti za razvoj pozitivne slike o sebi:
- voljeti dijete takvo kakvo jest, zbog njega samoga i pokazivati mu da ga volimo – dodirom, riječima…
- dati mu na znanje da ga prihvaćamo, ponašati se prema njemu s poštovanjem, biti ponosan na njega
- slušati što govori, prihvaćati njegove osjećaje dopustiti mu da izražava ono što misli i osjeća
- davati mu na znanje da raste, da se razvija, da sve više zna i puno toga može dobro i samostalno napraviti
- imati vremena za dijete, družiti se s njim, zajedno se igrati
- naglašavati djetetove dobre strane, ono što dobro radi, u čemu je uspješno, spretno, pažljivo
- pohvaliti ga za ono što je dobro napravilo, pohvaliti ga za pokušaje kao i za upornost
- kad ga hvalimo trebamo biti konkretni, pohvaliti baš određeno ponašanje a ne govoriti općenito
- kada nešto ne radi kako treba, umjesto “ne tako” treba dijete potaknuti da pokuša ponovo na drugi način – treba mu pomoći da samo nađe dobro rješenje
Dobro je znati i imati na umu:
- djetetu su potrebna pravila i nadzor, ali i nezavisnost i sloboda izbora
- dijete je dobronamjerno
- dijetetu treba dozvoliti da bude jedinstveno, drugačije od nas i naše vizije “djeteta kakvo bismo željeli”
Roditeljska bezuvjetna ljubav i prihvaćanje najvažniji su za stvaranje pozitivne slike o sebi.
Tekst pripremila: odgojiteljica Vartina Vrhovec